U organizaciji Narodne biblioteke Budve, Muzeja i galerija Budve i Manastira Stanjevići, održana je promocija knjiga „Njegoš kao arhitekta. Rekordi i anateme” i „Sakralna arhitektura Slobodana Dragovića. Kapela u Staroj Pazovi i Manastir Stanjevići”, autora Andrije Markuša, kao i izložba kristala i minerala Rudnika „Trepča”, autora i donatora Manastira Svetozara Mićkovića, dipl. ing. geologije. Ovu manifestaciju kulture otvorila je mr Lucija Đurašković.
O knjigama i temama koje su u njima zastupljene govorili su arhitekte Pavle Popović i Mileta Bojović, skulptor prof. dr Dragan Radenović i iguman Manastira Stanjevići arhimandrit Jefrem Dabanović, dok je Ananije Jovanović govorio poeziju i odlomke eseja iz knjiga, koji je bio i moderator.
– U knjizi ’Njegoš kao arhitekta. Rekordi i anateme’, Markuš je istakao Njegošev afinitet prema graditeljstvu, koji do sada, u sjenci njegovog velikog filozofsko-pjesničkog genija, nije bio u fokusu interesovanja. Autor prije svega govori o Kapeli na Lovćenu i njenom arhitektonskom sklopu, o hramu Svetom Petru Cetinjskom na vrhu Lovćena, koji je Njegoš podigao 1845. godine, a u kome je po njegovoj želji i amanetu sahranjen. Nakon Prvog svjetskog rata, kad je Kapela bila porušena od okupatora, na inicijativu Svetog sinoda SPC i patrijarha Gavrila Dožića, uz veliku pomoć kralja Aleksandra Karađorđevića, započeta je obnova. Građevinska sekcija Cetinja, kao dio Ministarstva građevina Kraljevine Jugoslavije, nakon inženjera Lucijana Stele iz Splita, angažovala je inženjera Velišu Popovića, mog oca da preuzme nastavak radova u rekonstrukciji i završetku kapele. Palo mu je u oči da je osnova predviđena za oltar bila suviše mala. Na ovu primjedbu Stela mu je rekao da tu površinu nije moguće povećavati i da mu je bilo naređeno da Crkvu obnovi na neporušenim temeljima prvobitne Crkve, da obnovljena Crkva bude što identičnija kako po obliku tako i po izgledu sa prvobitnom, čega sam se i ja, kazao je, striktno pridržavao... Kapela na Lovćenu i Manastir Stanjevići samo su dio našeg istorijskog postojanja – kazao je, između ostalog, Pavle Popović.
Skulptor prof. dr Dragan Radenović je kazao da je Dragović svojim autentičnim izrazom stvorio uslove u kojima može da se razvija misao koja će da gleda očima naše budućnosti.
A.Ć.

---

Manastir viđen iz vremena sadašnjeg
Mileta Bojović je istakao da je Njegoš morao biti ne samo vladika, gospodar Crne Gore, pjesnik, filozof nego i arhitekta i urbanista i dizajner.
– Ko bi u Crnoj Gori tog doba mogao da mu projektuje Crkvu Svetog Petra Cetinjskog – Kapelu na Lovćenu, vojno utvrđenje iznad Manastira – Tablju, da dizajnira crnogorsku kapu? Sve je morao sam, istim rukopisom, svodeći sve na isti simbol – krug. Izgradnjom Biljarde inicirao je nastanak i razvoj Cetinja. Dobili smo Manastir Stanjevići, viđen iz vremena sadašnjeg. Slobodan Dragović gradi ga i dograđuje kao što bi ga njegovi onovremeni graditelji gradili danas... Ovdje sam parafrazirao Rodena. Kad su velikom francuskom vajaru Ogistu Rodenu savremenici zamjerili da radi kao antički grčki vajar, odgovorio je – „Ne, gospodo, radim kao što bi oni radili danas”. Priliku za puni iskaz svoje kreativnosti Slobo je dobio kroz projekat Kapele u Staroj Pazovi, koju Andrija Markuš smatra za jedno od najvrednijih djela na Balkanu – pojasnio je on.